srijeda, 30.08.2006.

...sve se ponavlja...

...evo i mene nakon nekog vremena...nisam se stigla prije javiti jer mi je internet bio u kvaru...al evo me...i imam dvije novosti...jedna o Marku, a druga o mom ljubljenom...Znate kako sam u prošlom postu pisala o prekidu s Markom...nekoliko dana kasnije,dok sam gledala tv , čula sam melodiju poruke na mom mobitelu...uzela sam mobitel i na zaslonu pisalo je "nova poruka: Marko". ok, ono iznenadila sam se...i otvorim ja tu poruku..."zao mi je zbog onog neki dan...nisam se bas lijepo ponio, ali moras me shvatiti...dugo sam,prije nego nas je upoznao Goran,bio zaljubljen u tebe,i kad si mi napokon rekla da bio sam najsretniji...ali onu večer kad si mi ono rekla moj svijet se srušio...volio sam te, a i još uvijek te volim..."...e da...to je bila njegova poruka,još je imam u mobu pa sam je prepisala...a moj odgovor?..."zao mi je što to isto i ja tebi ne mogu reci...zar nije bolje da sam ti rekla istinu nego da sam cijelo vrijeme lagala i davala ti lazne nade?..makar ni to nije dobro ispalo...neznam sta bi ti rekla...da ti ponudim prijateljstvo?neznam,jer se na kraju ne ispadne onako kako bi trebalo...uvijek se jedna strana nada necemu visem...zao mi je zbog svega..."...šta da mu drugo napišem?Ovo je istina, prijateljstvo poslje ljubavi za mene se čini nemogućim...možda sam i u krivu,ali možda i ne...to više nije to...
...u ponedjeljak sam se ponovno srela s mojim bivšim...bilo je to prvi put nakon onog našeg susreta na kavi...ne moram ni opisivati osjećaje koji su navrli kad mi je prišao i pozdravio me...to je opet on...sjetila sam se onog dana...što će mi reći?hoćemo li pričati o tome i razjasniti stvari?ne.Počeli smo pričati o sasvim nevažnim stvarima koje nisu imale nikakve veze s onom...kao da se ništa nije dogodilo.Malo smo se prošetali, a zatim smo sjeli na jednu klupicu u parkiću,nastavili razgovor...opet je došlo do onog...onaj njegov pogled...što li u ovom trenutku misli?...šuti on, šutim i ja...uhvatio me za ruku...opet..."a da krenemo iz početka?"pitao me..."mislim da bi to bilo najbolje"rekla sam."sjećaš li se kako smo se upoznali?"pitao me..još se sjećam tog dana...Bilo je lijepo sunčano poslijepodne.Bila sam sama, i vraćala sam se iz knjižnice.U ruci sam držala knjgu, i onako odlučila sam je otvoriti.Malo sam prelistavala knjigu,i kako sam to radila dok sam hodala , nisam vidjela da je iza ugla ispred mene naletio jedan dečko.Nije ni on mene primjetio, i tako sam se nesprteno zabila u njega, zapela sam i pala. Nisam se ni pribrala a on se već sagnuo do mene i pitao me jesam li dobro. Od iznenađenja samo sam ga pogledala u one njegove prelijepe smeđe oči. Izgubila sam se u njima,osjetila sam nešto čudno,sve se u meni protreslo...bila je to za mene ljubav na prvi pogled...tako iznenada pogodila me amorova strijelica...pružio mi je ruku i pomogao mi da ustanem. Upoznali smo se i ponudio mi se da me otprati do kuće.Krenulo je tako lijepo...bio je tako pažljiv ...razmjenili smo brojeve mobitela...i tako je krenula priča o nama dvoma , koja traje sve do sada... "kako bi zaboravila?"...odgovorila sam mu...a on mi je rekao..."da...još se svega sjećam kao da je bilo jučer...mogli bismo tako započeti,krenuti ispočetka?"...bilo je stvarno smiješno!...krenula sam prema njemu i kao "slučajno" smo se sudarili,i ja sam pala, pitao me jesam li dobro i pomogao mi da ustanem. "Alex","Nicol"...i ponovno smo se upoznali...počeli smo se smijati,bilo je to tako smiješno,ta naša gluma...bilo je tako lijepo ponovno se smijati s njime...biti dio njegova života,pa makar samo kao prijateljica...Tako mi je drago zbog svega, sada bar znam na čemu sam s njime...sada smo prijatelji,ali možda...negdje i nekad?...nikad se nezna...tako mi je drago biti ponovno tu, pored njega...uz osobu koju volim...Navečer kad sam legla u krevet,zazvonio mi je mobitel...Na ekranu je pisalo njegovo ime. Javila sam se. Dugo smo pričali...onako nebitno...bilo je tako lijepo čuti njegov glas prije spavanja...kao nekad kada smo se čuli skoro svaku večer...tako je lijepo što je ponovno tu,što ga osjećam i znam da je pored mene...

.....................nicol...................

utorak, 22.08.2006.

...prekid...

...da...upravo sam se vratila...sa spoja s Markom...koji nije baš najbolje prošao... Danas me Marko pozvao van. Pristala sam iako mi je, od onog dana kada smo se našli na kavi, moj bivši u mislima. Našli smo se oko 9 i krenuli. Hodali smo, razgovarali... Odveo me na plažu,ondje gdje smo se prvi put poljubili...ondje gdje sam mislila da sam napokon zaboravila moju prvu ljubav... Sjeli smo uz more. Zagrlio me...nisam se osječala ugodno. To nije bio on-moja ljubav, bio je to Marko. Poljubio me u obraz i rekao "dušo, za tri dana je mjesec dana otkad smo zajedno.Nisam mogao izdržati još tri dana da te dovedem ovdje, gdje smo se prvi put poljubili. Tako mi mnogo znači biti s osobom poput tebe...volim te..." Nagnuo se da me poljubi. Kad je dotaknuo svojim usnama moje, odgurnula sam ga od sebe. Ruke su djelovale brže nego pamet. Zašto sam to učinila? Jer ga ne volim, u mom srcu stanuje netko drugi... Pogledao me iznenađeno..."što se dogodilo?" , "ma ništa..." rekla sam i okrenula glavu od njega. Ponovo je stavio ruku oko mog ramena, ali ja sam je maknula..."Nicol, zašto to radiš? ", "neznam ni sama.pusti me na miru..." nisam mislila, nisam znala šta govorim...bilo mi je teško biti sad tu, uz njega, pretvarati se da ga volim... " zašto da te pusti? Što ti je ? Zašto si takva? Primjetio sam da si u zadnje vrijeme hladnija prema meni. Zašto mi ne kažeš? Zašto mi lažeš? Ne voliš me? to je. Ili si našla drugog, varaš me ? ..."...bile su tu tolike riječi i pitanja ...ne sjećam se točno svih ali pišem otprilike, čega se sjećam... Bilo mi je tako teško. S teškom mukom pogledala sam ga sa suzama u očima " žao mi je..."...on je pobjesnio. Ustao je i počeo vikati " Da..ja sam budala,prava budala. Kako sam ti mogao vjerovati? Zašto mi to radiš? U čemu sam pogriješio? NE MOGU VJEROVATI! Prava sam budala, glupan! Ja ovdje tebi izjavljujem ljubav , a ti mi to radiš! Zašto? zar sam to zaslužio? Zar sam kriv što sam lud za tobom?"...nikad ga nisam vidjela takvom,tako mi je žao...bio je tako povrijeđen...ljut..." Nisi kriv, Marko..daj me saslušaj...", " nemam šta slušati takve poput...", " kako to možeš reći? " prekinula sam ga "Zar sam ja kriva što ga još uvijek volim? Srce ne bira, ono voli, ali drugoga."...teško sam to izgovorila, riječi su same izlazile,nisam razmišljala...što sam mogla učiniti,lagati mu da ga volim,povrijediti ga?ne...trebao je znati istinu, ma koliko ona okrutna bila...oboje smo šutjeli...gledali smo jedno drugoga s tugom u očima...prošlo je nekoliko trenutaka, pa još nekoliko...izgledalo je kao vječnost...samo je tiho rekao "zašto?"..."neznam"rekla sam...okrenuo se i krenuo...otišao je ...ostala sam stojati na mjestu...slomljena...nisam ga htjela povrijediti...nije on kriv...ja sam ta...kriva...nisam ga znala voljeti...ali...zar sam ja kriva što volim drugog? zašto je život tako kompliciran? zašto ne mogu biti sretna? zašto ga još volim? zašto? ...toliko pitanja...a nijedan odgovor...

..............nicol...............

četvrtak, 17.08.2006.

...ponovno uz njega,kao nekad...

...žao mi je što se nisam prije uspjela javiti,i napisati post...sjećate se da sam u prošlom postu napisala da sam vidjela svog bivšeg?...nekoliko dana nakon toga ponovno smo se vidjeli,malo smo razgovarali i tako...jučer smo se opet sreli.Nakon kratkog razgovora pozvao me na piće.Iznenadila sam se njegovim pozivom...Sjeli smo vani na terasu jednog kafića. Nastavili smo razgovor o sasvim nevažnim stvarima, koje su za mene bile itekako važne jer svaka njegova riječ upučena meni mnogo mi je značila, ponovno sam pričala s njim...isto kao i prije... Sjedili smo, gledao me tako nježno, onako kako me prije gledao...kada smo bili sretni... Odjednom smo oboje zašutjeli...spustio je pogled, a onda ga ponovno podigao i gledao me , i ja njega... U tom trenutku izgubila sam se u njegovim očima...počele su navirati uspomene...dani kada smo bili sretni...ponovno sam sve proživjela...radost, sreću, tugu, bol, patnju...srce mi je izdajnički kucalo, i svaki otkucaj govorio je njegovo ime... Dugo smo šutjeli, i tako se gledali...mislila sam da je prošla vječnost... Ruke su mi bile na stolu, i nakon duže šutnje nagnuo se prema meni i uhvatio me za ruke...pogledao me u oči i nakon nekoliko trenutaka tiho rekao "što nam se dogodilo?"...nisam znala odgovor...nastavili smo se gledati...bilo je tako lijepo ponovno biti tu, pored njega, samo njegova..."dugo sam razmišljao o nama..."...nisam ništa rekla...nisam znala šta bi rekla...vladala je tišina...i baš nam je u tom trenutku prišao konobar ... pustio mi je ruku, odmaknuli smo se jedno od drugoga kao da smo se probudili iz sna i shvatili da radimo nešto što nebi smijeli... Konobar je samo pitao dali nam može naplatiti jer mu završava smjena...On je platio, ustali smo i krenuli smo. On je već kasnio na posao,tako da smo se brzo oprostili. Uhvatio me za ruku i rekao "nadam se da ćemo se opet vidjeti..."...nasmiješio mi se i krenuli smo svatko svojim putem. Putem sam razmišljala o njemu...je li moguće da još misli na mene?...pitala sam se...neznam...

...................nicol................

ponedjeljak, 07.08.2006.

...ponovno on...

Danas ujutro sam,kao i obično išla van sa svojim psićem. Opet sam mislila da je to još jedan normalan, dosadni dan... Sestra,koja inače uvijek ide sa mnom,nije mogla, pa sam odlučila pozvati Marka, ali nije ni on mogao. Dakle krenula sam sama. Šetala sam se po parkiću, i razmišljala, kad mi je s leđa prišao on...Dotaknuo me za rame , ja sam se okrenula misleći da je neka frendica, i ostala iznenađena...bio je tako zgodan, kao i uvijek...opet sam osjetila one leptiriće u trbuhu...nisam znala šta bi rekla, riječi su mi zapele u grlu...samo sam gledala one njegove predivne smeđe oči... Nasmijao mi se onim njegovim neodoljivim osmijehom i rekao "čao! Dugo se nismo vidjeli...pa kako si mi?"...još sam uvijek bila u svome svijetu, iznenađena što ga vidim,ali brzo sam se pribrala i odgovorila " da ... dugo je vremena prošlo ...evo dobro sam , ti?" ... " ma kod mene je sve ok...evo sada idem do starog na posao"- "znači radiš?"... "pa evo malo da se zabavim preko ljeta, iako nije to baš neka zabava,ali dobro...ti, radiš negdje?"..." ma ne. U početku smo se ja i moja sestra htjele zaposliti ali smo odustale.Možda iduće godine, još ovo ljeto ćemo uživati..."...nasmijao mi se, i spustio glavu..nisam znala šta bi više rekla, pa sam samo nastavila "pa , trebala bi ići...", a on je "dobro onda...pa,nadam se da ćemo se uskoro opet vidjeti..."...nasmiješio se i krenuli smo svatko svojim putem...( inače...ovaj razgovor sam pisala otprilike onako kako smo pričali,ne sjećam se točno svake riječi...ali ovo je otprilike ovo)bila sam u sedmom nebu... Baš mi je bilo drago što sam ga ponovno vidjela. Kao i prije, opet je u meni probudio oluju osjećaja , ljubavne iskrice...još sam zaljubljena u njega iako je prošlo već dugo vremena od našeg prekida...opet je uspio da me impresionira, da zavlada mojim srcem , mojim osjećajima... ne mogu , a da ne mislim na njega...kad sam ga napokon zaboravila i okrenula novu stranicu , s Markom, pojavio se on...bojim se da se ne ponovi ono što sam već proživjela... Ali kad nemogu srcu narediti koga da voli...ono pripada samo njemu...

.........nicol............

petak, 04.08.2006.

...tnx...

bok svima! žao nam je što se nismo tako dugo javljale, ali nismo bile u Puli. Ovih par dana provele smo u Rovinju...tu nam inače živi baka, pa smo bile kod nje. I evo jučer smo se vratile ... Skoro svaki dan smo bile na kupanju,ali bilo je i neko čudno vrijeme(malo je padala kiša,grmjelo je...)... Navečer smo išle malo do grada, a i dva puta nas je naš stariji brat odveo do Monvia. Super smo se ondje provele, dugo smo plesale...prilazili su nam neki dečki,ali mi smo zauzete. Pa za sad se nije dogodilo ništa novo, sestra mi je malo u depri...a znat ćete i zašto ako ste pročitali prošli post. E da, i htjele bi se posebno zahvaliti svima vama koji ste nam puštali komentare, i hvala vam svima koji nas posjećujete...vidim ima dosta komentara od prošlog posta...sad ću ja sve to odgovoriti...od 24.07 do 04.08. već vas je bilo 1063...napokon je brojilo prešlo tisuću! Hvala vam svima...ZaKoN sTe !!!

petak, 28.07.2006.

...sjene prošlosti...

Ja više neznam šta da radim...baš mi je teško...već sam bila rekla kako sam teško preboljela svog bivšeg dečka...i mislila sam da jesam,da sam ga napokon zaboravila i da napokon mogu okrenuti novu stranicu života, onu bez njega, uz Marka...no nije tako . Jučer smo ja i Marko bili vani i super se zabavljali. Bilo je fenomenalno sve dok ga nisam vidjela...njega...tog predivnog dečka toplih smeđih očiju i predivne crne kose...sve se u meni protreslo,srce mi je počelo brzo kucati, postalo mi je toplo...osjetila sam leptiriće u trbuhu...baš onakve kakve bi uvijek osjetila kada mi se sa smiješkom približavao i grlio me... Bio je sam. ja i marko šetali smo držeći se za ruke,a on je prošao pored nas , nasmiješio mi se i rekao "čao Nikol". Pozdravila sam ga i kad je prošao pored nas okrenula sam se prema njemu, a i on je prema meni. Još mi se jednom nasmiješio. Nastavila sam hodati dalje s Markom. Nisam znala što bi rekla,šutila sam...ovo je bilo previše za mene...Marko me samo nešto kasnije pitao tko je on i rekla sam samo prijatelj,iako on zauzima posebno mjesto u mom srcu...On je bio moja prva ljubav...moja tajna ljubav, i patnja...on je bio onaj cije sam usne prve okusila...kolike sam noći probdjela misleći o našem prekidu,o našoj ljubavi...jesi li me ikada volio kao ja tebe?koliko sam ti znacila?pomisliš li kat-kad na mene?dali još osjećaš još barem nešto prema meni?...............toliko pitanja , a nijedan odgovor.....ponekad se pitam :jesam li možda ja nešto skrivila? zašto nismo mogli duže biti skupa...zašto je naša ljubav tako kratko trajala...od našeg prekida prošlo je već 6 mjeseci, a ja jednostavno nemogu da te zaboravim...otvoriš li moje srce , vidjet ćeš da je u njemu urezano tvoje ime...evo dok sada pišem prisjećam se naših sretnih vremena,naše davne ljubavi...svakog dana s čežnjom sam čekala tvoj poziv, tvoju poruku...tvoj glas davao mi je snagu da živim...odbrojavala sam sekunde do trenutka kada ćemo se vidjeti...nisam mogla bez tebe...nikad nikog nisam voljela ko tebe...zašto smo dopustili da našu ljubav unište zli ljudi,ljubomorni na našu sreću...zašto?zašto je život tako kompliciran? zašto da bismo uspjeli moramo toliko prepatiti i žrtvovati se? Znam da možda zvuči glupo sve ovo što pišem,i možda si mislite da nemam pojma o ljubavi...možda i nemam,ali pustite me da patim, da u miru isplačem svoju tugu i bol...nemojte me vrijeđati jer ja sam samo jedna zaljubljena duša...zaljubljena duša koja plače za voljenom osobom koju nikad neće imati uza se...zašto je voljeti tako teško? zašto voljeti kada to boli...nitko te neće voljeti kao ja...svakim danom nadam se da ovo među nama nije gotovo, da postoji nastavak, nastavak sa sretnim završetkom...kako bi htjela da te mogu ponovno dotaknuti, zagrliti, poljubiti...da smo barem ostali prijatelji...no od onog dana kada smo si rekli da je kraj nismo ni riječi progovorili...kao da smo nepoznati ljudi, kao da nikad među nama nije ništa postojalo...jedine riječi bile su nam "čao",i ništa više...zašto te toliko volim kada si me povrijedio...više neznam ni što da mislim,koga da okrivljujem...mislim da to nema smisla......najbolje je da sve to pustim i neka budučnost učini svoje...zašto se zamarati time kad sam tek krenula u pravi život i na mom putu naći će se još mnogo neprilika, zagonetki, spletki...bit će tu i dečkiju, prekida, suza...pa zašto se zamarati ovime...ovo nije još ništa...jednom kad odrastem i sjetim se ovoga samo ću se nasmijati i reći: "da, to je bila moja prva ljubav"...bit će to lijepe uspomene na moje djetinjstvo...neznam više ni što da pišem, sva sam izgubljena...neznam ni što da učinim s Markom...moram još razmisliti...

................jeste li i vi bili nekad toliko zaljubljeni?što mislite o svemu ovome?što biste učinili na mome mjestu?.......................

..............................nicol...............................

četvrtak, 27.07.2006.

Get your own glitter and more at BlingyBlob.com


PS:sta kazete na novu muziku? (cascada_everytime we touch) ...sa strane su rijeci pjesme...kiss

srijeda, 26.07.2006.

buok! htjela sam vam reci da sam danas pogledala jedan super film- TRINAEST. u njemu se govori o jednoj djevojki koja je htjela postati popularna , i družiti se sa najpopularnijim curama u školi za kojima trče svi dečki. naravno to je i postigla, ali to nebi bio film da joj se za vrijeme popularnosti nisu dogodile brojne nevolje...svađe sa starom,počela je krasti,drogirati se,otisla na popravni.....ma bilo bi dobro da pogledate taj film!nama ga je preporucila jedna frendica,a ja i kiara ga preporucamo vama!!
evo par slikica iz tog filma.........



ki$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$

utorak, 25.07.2006.

blog layout

blog Layouts

layout for myspace

...evo da vam pričam...

hello!!!
evo maloprije sam se vratila sa spoja i mogu reći da je bilo mrak!!!evo da u kratko napišem sta je sve bilo jer mi se uzasno spava...inace on ima16 godina(jednu je godinu stariji od mene)...oko 10 je došao ispred kuće po mene(s motorom). poljubio me u obraz i krenuli smo...odvezli smo se do jedne plaže,i sjeli pored mora.dugo smo pričali...kad odjednom oboje smo zašutjeli,pogledali se u oči i polako se približavali jedno drugome...i desio se taj fantastični poljubac...kad smo se odmaknuli jedno od drugoga rekao mi je kako mu se jako svidjam i kako bi volio biti sa mnom, a ja sam mu odgovorila jos jednim slatkim poljupcem...zatim smo zagrljeni sjedili pored mora. bilo mi je stvarno predivno...već dugo se nisam tako lijepo osjećala...sva sam uzbudjena i sretna...sve oko mene treperi...ne to se riječima ne da opisati,to razumiju samo zaljubljeni...no nećemo pretjerivati...znam ja i to dobro, kako je to biti zaljubljen-i nakon prekida još dugo voljeti tu osobu...uspjela sam i to preboliti,ali teško(u stvari nisam sigurna dali je to s njim još gotovo...)...ne želim se zalijetati u novu vezu i činiti sve za njega...ovaj sam put shvatila da trebam biti svoja i ostati na zemlji ma koliko ga voljela...neznam ,vidjet ću što mi budučnost nosi...

neka mi se jave sve zaljubljene cure , i daju mi pokoji savjet...a mogu i dečki...

pu$$$a svima...!!!
BY NICOL

ponedjeljak, 24.07.2006.

...ah ta ljubav...

blog layout

Lutajući kroz labirinte samoće skupljajući ostatke ponosa i ljubavi, uzalud pokušavam spojiti dijelove sebe jer kud god da krenem ja mislim na tebe...

Ti si trag koji ne mogu izbrisati, ti si plamen koji ne mogu ugasiti, ti si osoba koju ću zauvijek voljeti...

Možda je život htio, možda je sudbina htjela, da zavolim smedje oči iako nisam smjela...

Postoji jedno ime koje me iz snova budi,postoje jedne oči što mi probijaju grudi,postoji jedno biće koje iskreno volim, zar je to biće zaboravilo da postojim?

Kad sam te sinoć ugledala u tami, poželjela sam da opet budemo sami,poželjela sam da te žarko ljubim i da te nikad više ne izgubim...

Noćas lažem sebe da dobro mi je i bez tebe. Al srce tajnu krije,nikad gore bilo nije. Neću plakati jer suze nisu lijek. Samo zapamti riječi ove:voljet ću te zauvijek...

Teško je voljeti nekoga, a ne biti s njim,pričati da je kraj,a u srcu živjeti s njim. Bolno je voljeti, a nikom ne reći,skrivati svoju bol,a prićati o sreći...

S. Valentine images

kako je prošao date...

evo da vam malo pricam o jucerašnjem dateu...evo...nas cetvero nasli smo se u 9 i pol, i tako krenuli u setnju gradom. Moja sestra je predlozila da odemo do parka pa smo krenuli ondje. putem smo pricali, zajebavali se i sve je bilo stvarno super. No onda su Kiara i Goran sjeli na jednu klupu onako zagrljeni, pa mi je Marko rekao da je bolje da odemo negdje malo prosetati kako bi ih pustili malo same...hodali smo jedno pored drugog i svaki put kad bi nam se ruke dotakle Marko bi mi se nasmijesio...joj kako je on sladak,najradije bi ga ! najednom me uhvatio za ruku i mi smo tako drzeci se za ruke hodali...onda smo sjeli na neku klupicu i on me zagrlio i tako smo dugo sjedili...u tom trenutku nisu mi bile potrebne rijeci,bila mi je potrebna samo njegova blizina,samo da znam da je tu,pored mene...par puta me poljubio u obraz...najednom mi zazvoni mobitel.zvala me sestra . rekla je da se brzo trebamo naci jer jwe vec bilo 11 i pol a starci su nam rekli da dodjemo do 12. krenuli smo prema njima,a cijelo vrijeme njegova ruka bila je preko mojih ramena...kad smo ih ugledali Goran se nasmijao i namignuo Marku. Decki su nas otpratili do kuce. na rastanku Marko me uhvatio za ruku, privukao sebi , poljubio u obraz i sapnuo mi u uho "jedva cekam da te ponovo vidim...",ja sam sutjela i samo mu se nasmijesila...kad smo usli u kucu sestra me opsjedala pitanjima. kad sam legla u krevet dobila sam poruku"jesi li slobodna sutra navecer?",rekla sam mu mozda, i on mi je odgovorio"tako bih te volio ponovno vidjeti...stvarno mi se svidjas...",a ja sam mu rekla da bi ga i ja htjela ponovno vidjeti...i on mi je odgovorio"i...dali moze sutra?...ali ovaj put da idemo samo nas dvoje..."rekla sam da moze. On "super! jedva cekam da te vidim...pusa,laku noc i slatko sanjaj slatkice..." sva uzbudjena zaspala sam i u snovima susretala marka...

nedjelja, 23.07.2006.

vrijeme rucka

Ej ljudi kak ste???????????ja sam ok. ako znate kako se stavlja muzika na blog?
please napisite mi u komentare. molim vas,sada rucam s roditeljima(pomfrit).navecer idem u grad s deckom Goranom,sestrom i Markom. jedva cekam da ga vidim. moja sestra se tako zacopala u Marka da nezna koliko je 2+2!!!!!!!!!!!!!!
ciao & ki$$!!!!

blog

kako je proslo jutro na plazi...

evo sad maloprije smo se ja i moja sekica vratile s kupanja!voda je bila super iako...malo hladnainace nas dvije idemo svako jutro na more jer usput moramo prosetati naseg malog psica caspera...dok smo bile na plazi kiara je srela svog novog decka Gorana, a s njim je bio i njegov presladak prijatelj Marko. naravno Da su kiara i Goran otisli ca od nas...haha sta mislite zasto???!!i ostavili mene i Marka same...malo mi je bilo bed...ali sve je proslo super...pricali smo o svemu i svacemu i na kraju me pitao moj broj moba...i tako... joj da samo znate kako mi se svidja...tako bi voljela da bude nesto medju nama...e samo malo...dobila sam poruku,da od njega...evo sta pise:"bok malena...dali bis htjela danas navecer izaci sa mnom,Goranom i tvojom sestrom?...stvarno bih volio da dodjes..."-jeste vidjeli???ma ne mogu vjerovati!!tako sam happy...jedva cekam danas navecer...i naravno odgovorit cu mu da da.a joj sad neznam ni sta cu obuci...moram brzo do svog ormara...pu$$$a svima!!!
by;nicol

subota, 22.07.2006.

evo i nas

evo napokon i mi imamo svoj blog!!! da se pretstavimo...mi smo nicol i kiara. blizanke smo i sad cemo na jesen krenuti u srednju...nesto kasnije napisat cemo vam vise o nama...puno pusa svima i nadam se da cete nas posjecivati...kisswave:

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.